zapetljávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zapètljāvām, 3. l. mn. zapetljávajū, imp. zapètljāvāj, aor. zapetljávah, imperf. zapètljāvāh, prid. r. zapetljávao, prid. t. zapètljāvān 1. činiti da kakva skupina niti ili vlasi bude u neredu [~ konce; ~ kosu]; sin. ispreplitati, mrsiti, zaplitati; ant. otpetljavati, raspetljavati 2. pren. činiti što nejasnim, teško razumljivim [~ priču; ~ situaciju]; vidski paranjak: zapetljati

zàpinjānje

im. s. G zàpinjānja 1. nailaženje na prepreke pri kakvu kretanju 2. pren. zaustavljanje zbog kakvih neprilika

zàpinjati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zàpinjēm, 3. l. mn. zàpinjū, imp. zàpinji, aor. zàpinjah, imperf. zàpinjāh, prid. r. zàpinjao 1. nailaziti na prepreke pri kakvu kretanju 2. pren. a. ne moći se dobro izraziti [Nije dobro znao i stalno je zapinjao.] b. zaustavljati se zbog kakvih neprilika, ne ići glatko [Posao je zapinjao.]; vidski paranjak: zapeti

zápis

im. m. G zápisa; mn. N zápisi, G zápīsā 1. kraći tekst; sin. bilješka 2. način bilježenja podataka na kakav medij [digitalni ~; ~ na videokaseti]

zapísati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàpīšēm, 3. l. mn. zàpīšū, imp. zapíši, aor. zapísah, prid. r. zapísao, prid. t. zàpīsān napraviti zapis [~ podatke]; sin. (evidentirati, notirati), zabilježiti; vidski parnjak: zapisivati

zapisìvāč

im. m. G zapisiváča, V zȁpisivāču; mn. N zapisiváči, G zapisiváčā osoba koja što zapisuje

zapisivàčica

im. ž. G zapisivàčicē; mn. N zapisivàčice, G zapisivàčīcā žena koja što zapisuje

zapisivàčičin

prid. G zapisivàčičina; ž. zapisivàčičina, s. zapisivàčičino koji pripada zapisivačici

zapisìvāčkī

prid. G zapisìvāčkōg(a); ž. zapisìvāčkā, s. zapisìvāčkō koji se odnosi na zapisivače

zapisívānje

im. s. G zapisívānja pravljenje zapisa; sin. bilježenje, ( notiranje)

zapisívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zapìsujēm, 3. l. mn. zapìsujū, imp. zapìsūj, aor. zapisívah, imperf. zapìsīvāh, prid. r. zapisívao, prid. t. zapìsīvān praviti zapis [~ podatke]; sin. bilježiti, ( evidentirati, notirati); vidski parnjak: zapisati

zápisničār

im. m. G zápisničāra, V zápisničāru/zápisničāre; mn. N zápisničāra, G zápisničārā osoba koja vodi zapisnik

zápisničārev

prid. G zápisničāreva; ž. zápisničāreva, s. zápisničārevo koji pripada zapisničaru; sin. zapisničarov

zápisničārka

im. ž. G zápisničārkē, DL zápisničārki; mn. N zápisničārke, G zápisničārkā/zápisničārkī žena koja vodi zapisnik

zápisničārov

prid. G zápisničārova; ž. zápisničārova, s. zápisničārovo usp. zapisničarev

zápisničārskī

prid. G zápisničārskōg(a); ž. zápisničārskā, s. zápisničārskō koji se odnosi na zapisničare

zápisničkī

prid. G zápisničkōg(a); ž. zápisničkā, s. zápisničkō koji se odnosi na zapisnik

zápisnīk

im. m. G zápisnīka; mn. N zápisnīci, G zápisnīkā 1. zabilježena rasprava o točkama dnevnoga reda sa sastanaka, sjednica, zasjedanja i sl. [voditi ~] 2. zapisana izjava dana službenoj osobi [~ o prometnoj nesreći] 3. sp. službeni obrazac u kojemu se bilježe događaji prije, za vrijeme i poslije utakmice

zapíštati

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zàpīštīm, 3. l. mn. zàpīštē, imp. zapíšti, aor. zapíštah, prid. r. zapíštao početi pištati, oglasiti se piskom [Lokomotiva je zapištala.]

zapítati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàpītām, 3. l. mn. zapítajū, imp. zàpītāj, aor. zapítah, prid. r. zapítao, prid. t. zàpītān 1. postaviti komu pitanje, obratiti se komu tražeći odgovor [~ koga koliko je sati]; ant. odgovoriti² 2. tražiti što od koga, zamoliti koga što [~ oca za savjet] • zapítati se povr. pren. dobro o čemu promisliti [~ se kako dalje; Moraš se ~ što želiš.]; sin. upitati

zàpiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zȁpijēm, 3. l. mn. zȁpijū, imp. zàpīj, aor. zàpih, prid. r. m. zȁpio, ž. zȁpīla, s. zȁpīlo, mn. zȁpīli, prid. t. zapìjen potrošiti na piće [~ plaću] • zàpiti se povr. zadržati se duže pijući [~ se do jutra]

zapitkívati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. zapìtkujēm, 3. l. mn. zapìtkujū, imp. zapìtkūj, aor. zapitkívah, imperf. zapìtkīvāh, prid. r. zapitkívao, prid. t. zapìtkīvān stalno postavljati pitanja

zàpjevati

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. zàpjevām, 3. l. mn. zàpjevajū, imp. zàpjevāj, aor. zàpjevah, prid. r. zàpjevao, prid. t. zàpjevān 1. prijel. početi pjevati [~ himnu] 2. neprijel. oglasiti se pjevanjem [~ tiho; Ptice su zapjevale.]

zàplakati

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zàplačēm, 3. l. mn. zàplačū, imp. zàplači, aor. zàplakah, prid. r. zàplakao početi plakati, oglasiti se plačem; sin. (ispustiti suzu) v. pod ispustiti

zaplésati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàplēšēm, 3. l. mn. zàplēšū, imp. zapléši, aor. zaplésah, prid. r. zaplésao početi plesati [~ valcer]

zàplesti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zaplètem, 3. l. mn. zaplètū, imp. zaplèti, aor. zaplètoh, prid. r. zàpleo, prid. t. zaplèten učiniti da kakva skupina niti ili vlasi bude u neredu [~ konce; ~ kosu]; sin. ispreplesti, zamrsiti, zapetljati; ant. odmrsiti, otpetljati, raspetljati; vidski parnjak: zaplitati

zàplesti se

gl. svrš. povr. prez. 3. l. jd. zaplète se, 3. l. mn. zaplètū, aor. 3. l. jd. zȁplete, prid. r. zàpleo 1. prijeći iz stanja reda u stanje nereda 2. pren. postati nejasnim i nerazumljivim; ant. rasplesti se; vidski paranjak: zapletati se

záplet

im. m. G zápleta; mn. N zápleti, G záplētā knjiž. drugi dio dramske radnje između uvoda i kulminacije koji se temelji na sukobu i suprotstavljenim odnosima među likovima

zàpletati se

gl. nesvrš. povr. prez. 3. l. jd. zàplećē se, 3. l. mn. zàplećū se, aor. 3. l. jd. zȁpleta se, imperf. 3. l. jd. zàpletāše se, prid. r. zàpletao se 1. prelaziti iz stanja nereda u stanje reda 2. pren. postajati nejasnim i nerazumljivim; ant. raspletati se; vidski paranjak: zaplesti se

zaplijéniti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàplijēnīm, 3. l. mn. zàplijēnē, imp. zaplijéni, aor. zaplijénih, prid. r. zaplijénio, prid. t. zàplijēnjen 1. uzeti kao plijen [~ neprijateljske tenkove] 2. oduzeti komu ono što protuzakonito posjeduje [~ cigarete; ~ drogu; ~ oružje] 3. oduzeti komu imovinu radi namirivanja duga [~ kuću]; vidski paranjak: zapljenjivati

zàplitati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàplićēm, 3. l. mn. zàplićū, imp. zàplići, aor. zàplitah, imperf. zàplitāh, prid. r. zàplitao, prid. t. zàplitān činiti da kakva skupina niti ili vlasi bude u neredu [~ konce; ~ kosu]; sin. mrsiti, ispreplitati, zapetljavati; ant. otpetljavati, raspetljavati; vidski parnjak: zaplesti

zàplivati

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zàplivām, 3. l. mn. zàplivajū, imp. zàplivāj, aor. zàplivah, prid. r. zàplivao početi plivati [~ leđno; ~ u bazenu]

zaplòviti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zàplovīm, 3. l. mn. zàplovē, imp. zaplòvi, aor. zaplòvih, prid. r. zaplòvio početi ploviti, započeti plovidbu [~ punim jedrima]

zàpljena

im. ž. G zàpljenē 1. uzimanje plijena 2. oduzimanje čega što se nezakonito posjeduje 3. oduzimanje imovine radi namirivanja duga

zapljenjívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zapljènjujēm, 3. l. mn. zapljènjujū, imp. zapljènjūj, aor. zapljenjívah, imperf. zapljènjīvāh, prid. r. zapljenjívao, prid. t. zapljènjīvān 1. uzimati kao plijen [~ neprijateljske tenkove] 2. oduzimati komu ono što protuzakonito posjeduje [~ cigarete; ~ drogu; ~ oružje] 3. oduzimati komu imovinu radi namirivanja duga [~ kuće]; vidski paranjak: zaplijeniti

zàpljeskati

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zàpljeskām/zàplješćēm, 3. l. mn. zàpljeskajū/zàplješćū, imp. zàpljeskāj/zàplješći, aor. zàpljeskah, prid. r. zàpljeskao početi pljeskati, oglasiti se pljeskom [~ glumcima]

zapljuskívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zapljùskujēm, 3. l. mn. zapljùskujū, imp. zapljùskūj, aor. zapljuskívah, imperf. zapljùskīvāh, prid. r. zapljuskívao, prid. t. zapljùskīvān pljuskajući zalijevati [More zapljuskuje obalu.]; vidski parnjak: zapljusnuti

zàpljusnuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàpljusnēm, 3. l. mn. zàpljusnū, imp. zàpljusni, aor. zàpljusnuh, prid. r. zàpljusnuo, prid. t. zàpljusnūt pljuskajući zaliti [More je zapljusnulo obalu.]; vidski parnjak: zapljuskivati

zapòčēti

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. zȁpočnēm, 3. l. mn. zȁpočnū, imp. zapòčni, aor. zapòčēh, prid. r. m. zȁpočeo, ž. zȁpočēla, s. zȁpočēlo, mn. zȁpočēli, prid. t. zȁpočēt 1. prijel. krenuti od početka, pokrenuti kakvo djelovanje ili događanje [~ posao; ~ razgovor; ~ predavanje; ~ učenje]; sin. početi; ant. dovršiti, svršiti, završiti 2. učiniti da što počne ili nastane, dati poticaj čemu [~ svađu]; sin. začeti, zametnuti¹ 3. učiniti prvi korak u čemu [~ pjesmu; ~ razgovor o školi]; sin. povesti 4. neprijel.; 3. l. biti na početku [Započeli su bolovi.; Započela je škola.]; sin. početi; ant. prestati; vidski paranjak: započinjati

zapòčinjānje

im. s. G zapòčinjānja 1. kretanje od početka, pokretanje kakva djelovanja ili događanja; ant. dovršavanje 2. bivanje na početku; sin. počinjanje; ant. svršavanje, završavanje

zapòčinjati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. zapòčinjēm, 3. l. mn. zapòčinjū, imp. zapòčinji, aor. zapòčinjah, imperf. zapòčinjāh, prid. r. zapòčinjao, prid. t. zapòčinjān 1. prijel. kretati od početka, pokretati kakvo djelovanje ili događanje [~ posao; ~ razgovor; ~ predavanje; ~ učenje]; sin. počinjati, začinjati zast., dovršavati, svršavati, završavati 2. činiti da što počne ili nastane, davati poticaj čemu [~ svađu]; sin. zametati¹ 3. neprijel.; 3. l. biti na početku [Započinju bolovi.; Započinje škola.]; sin. počinjati, začinjati zast.; ant. prestajati; vidski paranjak: započeti

zapomágati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zapòmāžēm, 3. l. mn. zapòmāžū, imp. zapomáži, aor. zapomágah, imperf. zapòmāgāh, prid. r. zapomágao dozivati koga u pomoć, tražiti pomoć od koga [glasno ~]

zápor

im. m. G zápora, I záporom; mn. N zápori, G zápōrā 1. dio naprave koji što zatvara 2. tehn. a. naprava na palubi broda kojom se nadzire brzina istjecanja sidrenoga lanca ili se zaustavlja uže u napetu položaju b. naprava ili uređaj kojima se zadržava brod prije porinuća 3. nasip izgrađen radi zaštite od poplava; sin. brana 4. gram. potpuni zatvor prolasku zračne struje

zápōrka

im. ž. G zápōrkē, DL zápōrci; mn. N zápōrke, G záporākā/zápōrkā/zápōrkī brojčana ili slovna oznaka koja se stavlja umjesto imena ili naziva kako bi se što prepoznalo ili kako bi se sačuvala tajnost; sin. (šifra)

zápōrnī

prid. G zápōrnōg(a); ž. zápōrnā, s. zápōrnō 1. koji se odnosi na zapor, na dio naprave kojim se što zatvara 2. tehn. a. koji se odnosi na brodsku napravu za nadziranje brzine istjecanja sidrenoga lanca ili za zaustavljanje užeta u napetu položaju b. koji se odnosi na napravu ili uređaj kojima se zadržava brod prije porinuća 3. koji se odnosi na nasip izgrađen radi zaštite od poplava 4. gram. koji se odnosi na zapor, potpuni zatvor prolasku zračne struje

zaposjédati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zapòsjēdām, 3. l. mn. zaposjédajū, imp. zapòsjēdāj, aor. zaposjédah, imperf. zapòsjēdāh, prid. r. zaposjédao 1. vojn. prisvajati ili uzimati čije područje ili zemlju oružanom silom [~ grad na obali] 2. preuzimati velik dio kakve djelatnosti [~ europsko tržište; ~ vlast]; sin. osvajati, zauzimati; vidski paranjak: zaposjesti

zapòsjesti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zapòsjednēm, 3. l. mn. zapòsjednū, imp. zapòsjedni, aor. zapòsjedoh/zapòsjeh, prid. r. zapòsjeo, prid. t. zapòsjednūt 1. vojn. prisvojiti ili uzeti čiji teritorij ili zemlju oružanom silom [~ grad na obali] 2. zauzeti velik dio kakve djelatnosti [~ europsko tržište; ~ vlast]; sin. osvojiti, zauzeti; vidski paranjak: zaposjedati

zàposlen

prid. G zàposlena; odr. zàposlenī, G zàposlenōg(a); ž. zàposlena, s. zàposleno; komp. zaposlènijī 1. pozitiv koji ima posao, koji ima radno mjesto [stalno ~; ~ na neodređeno vrijeme]; ant. nezaposlen 2. pren. koji je zaokupljen čime, koji se bavi čime [Ne mogu razgovarati s tobom jer sam veoma zaposlen.]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga